Princip infracrvenog zaslona osjetljivog na dodir je formiranje X, r matrice emitiranjem i primanjem infracrvenih zraka. Kada infracrvene zrake blokira kontaktni objekt na određenom položaju, položaj kontaktnog objekta (kao što je prst) može se izračunati. Infracrveni zaslon osjetljiv na dodir uglavnom se koristi u velikoj veličini i dodiru s više točaka, ali ima veliku potrošnju energije i lošu rezoluciju.
Infracrvena tehnologija visoke{0}}visoke razlučivosti koristi mali okvir oko zaslona, s površinski{1}}ugrađenim LED diodama na njemu, svjetlosni senzor na suprotnoj strani i infracrveni prozirni okvir skriven iza njega. Kontroler kontinuirano šalje LED zrake za izgradnju mreže za skeniranje infracrvenog svjetla. Jedno ili više infracrvenih svjetala na svakoj osi bit će blokirano kada se dodirne, tako da se mogu odrediti odgovarajuće X i F koordinate. Infracrveni zasloni osjetljivi na dodir su jeftini, ali je vanjski okvir krhak, koji je sklon svjetlosnim smetnjama i izobličenjima u slučaju zakrivljenih površina.
Trenutno, komercijalizirana tehnologija zaslona osjetljivog na dodir ima svoje karakteristike. Primjena tehnologije zaslona osjetljivog na dodir u mobilnim telefonima uglavnom prihvaća dvije vrste otpornih i kapacitivnih zaslona osjetljivih na dodir. Iako su principi rada ova dva zaslona osjetljiva na dodir različiti, njihova struktura i oblik imaju mnogo sličnosti. Gdje, to je kombinacija višeslojnog PET filma, ITO stakla i dvostranog{0}}sloja ljepila.
Svaka metoda dodira unapređuje više{0}}dodir, velike-razmjere, tanke i lagane-težine, ali nijedna od njih nije univerzalna metoda prikladna za sve aplikacije. Vrlo je važno odabrati i fleksibilno koristiti metodu koja odgovara namjeni proizvoda.
Različite metode dodirnog zaslona imaju svoje prednosti i nedostatke. Metoda s višom razlučivosti detekcije položaja otežava povećanje; metoda koju je lako povećati ima nižu rezoluciju. Redoslijed prioriteta zahtjeva kao što su razlučivost i podržana veličina zaslona razlikuje se ovisno o upotrebi zaslona osjetljivog na dodir. Stoga je ispravno razumijevanje prednosti i mana različitih metoda dodirnih zaslona prvi korak za fleksibilno korištenje zaslona osjetljivih na dodir. Na temelju toga također je vrlo važno odabrati zaslon osjetljiv na dodir prema predviđenim zahtjevima korištenja po redu prioriteta.
Tehnologija infracrvene detekcije koja se koristi u tehnologiji zaslona osjetljivog na dodir uglavnom ima 3 tehničke poteškoće:
1. Faktori ambijentalnog svjetla. Infracrvena prijamna cijev ima radni raspon između minimalne osjetljivosti i maksimalnog osvjetljenja, ali proizvodi s dodirnim zaslonom ne mogu ograničiti raspon upotrebe, od tamnih privatnih soba za karaoke do upotrebe na otvorenom pod-suncem visokog intenziteta na otoku Hainan. Kao proizvod, mora se prilagoditi činjenici da su se na tržištu postupno pojavili proizvođači infracrvenih zaslona koji mogu odoljeti izravnoj sunčevoj svjetlosti.
2. Brzina odgovora. Od 2008. infracrvena tehnologija se brzo razvijala, a brzina odgovora bila je ispod 15 ms.
3. Difrakcija signala, okolna refleksija, lom i interferencija. Cijev infracrvenog odašiljača ima kut lansiranja, a cijev prijemnika veći kut prijema. Ako okolna refleksija dosegne određenu razinu, signal se ne može blokirati prstom. Pravilnim podešavanjem snage može se postići precizan dodir.
Kako bi se bolje riješili gore navedeni problemi, najveća prednost odabira analognog načina rada je ta što može analizirati i poboljšati razlučivost zaslona osjetljivog na dodir, ali sposobnost protiv-smetanja nije tako dobra kao pulsna metoda; iako pulsna metoda ima jaku sposobnost protiv-smetanja, postoji pulsna metoda koju prijemnik mora koristiti. Problem s vremenom procesa odgovora, ali zaslon osjetljiv na dodir zahtijeva iznimno veliku brzinu, tako da mora postojati tehnološki napredak u nekoliko aspekata kao što su adaptivni krug, softver s jednim-čipom, dizajn kalupa i-materijal koji prenosi svjetlo izbor.
