U spektru, valna duljina od 0.76-400^™ naziva se infracrveno, što je nevidljivo svjetlo. Sve tvari iznad apsolutne nule (-273.15SC) mogu proizvesti infracrvene zrake, koje se u modernoj fizici nazivaju toplinskim zrakama. Tehnologija infracrvene detekcije je metoda detekcije koja koristi istu valnu duljinu infracrvene cijevi koja emitira i infracrvene prijemne cijevi (kraće infracrvena parna cijev). Sve dok postoji objekt koji blokira vezu između infracrvenih parnih cijevi, primljeni signal će naglo pasti, tako da se infracrveno može koristiti za otkrivanje objekata. Barijera se široko koristi u sustavima protiv krađe, automatskim senzorskim sustavima, brojačima i drugim sustavima .
Ako se infracrvena veza koristi za kratke udaljenosti, stupanj blokiranja može se detektirati prema slabljenju primljenog signala. Ovo je tako{0}}analogna metoda. Analogna metoda koristi gusti niz prijamnih cijevi na prijemnom kraju, koje se također mogu koristiti za kontrastno snimanje; kako bi se spriječile smetnje, infracrvena detekcija je također Može se koristiti pulsna metoda, to jest, cijev infracrvenog odašiljača emitira signal fiksne frekvencije, a prijemnik detektira samo ovu frekvenciju, a pulsna metoda ima vrlo jak anti- sposobnost interferencije.
Ako impulsni način modulira signal na radnoj frekvenciji, može se koristiti i za digitalnu komunikaciju. Ovo je infracrvena komunikacija. Daljinsko upravljanje kućanskim aparatima, infracrvena komunikacija računala, pa čak i najbrža komunikacija optičkim vlaknima danas su sve zaslužne za to. Infracrvena komunikacija nema utjecaja na ljudsko tijelo. Zbog kratke udaljenosti prijenosa i bez zagađenja prostora, danas je popularan.
Tehnologija infracrvene detekcije koja se koristi u tehnologiji zaslona osjetljivog na dodir uglavnom ima 3 tehničke poteškoće:
1) Faktori ambijentalnog svjetla. Infracrvena prijamna cijev ima radni raspon između minimalne osjetljivosti i maksimalnog osvjetljenja, ali proizvod osjetljiv na dodir ne može ograničiti raspon upotrebe.
2) Brzo otkrivanje. Infracrveni zasloni osjetljivi na dodir općenito imaju najmanje 64 skupa infracrvenih para u veličini, odnosno potrebna je najmanje jedna infracrvena detekcija unutar 0.4ms.
3) Odraz u okruženju, lom, interferencija. Infracrvena odašiljačka cijev ima kut odašiljanja, a prijemna cijev ima veći kut prijema. Ako je okolna refleksija u određenom stupnju, to će uzrokovati da prst neće moći blokirati signal gdje god se nalazio.
Kako bi se riješili ti problemi, najveća prednost odabira analognog načina rada je ta što se razlučivost zaslona osjetljivog na dodir može poboljšati, ali sposobnost protiv-smetanja nije tako dobra kao pulsni način rada. Iako pulsni način rada ima snažnu sposobnost protiv-smetanja, postoji pulsni način koji zahtijeva vrijeme odziva na strani prijemnika. Međutim, zasloni osjetljivi na dodir zahtijevaju iznimno velike brzine, tako da mora postojati tehnološki napredak u adaptivnim krugovima, softveru mikrokontrolera, dizajnu kalupa i odabiru-materijala za prijenos svjetlosti.
